„Ti i Elejna treba da odete u Kaemlin, Randu. Ona može biti kraljica, a ti...“ Mogedijenin osmeh nije bio ni najmanje prijatan. „Pre ili kasnije ima da te nateraju da sedneš i priznaš kako možeš da im donosiš tako čudesna otkrića, a ipak se sva treseš kao devojčica s ukradenim slatkišima kada pokušavaš da usmeravaš za njih.“
„Ja se ne...!“ Nije imala nameru da se opravdava, ne pred ovom ženom. Zašto je Mogedijen najednom tako otvorena? „Samo upamti, šta god da se dogodi meni ako saznaju istinu, i tvoja glava će biti na panju pre nego što prođe nedelju dana.“
„Dok ćeš ti istrpeti daleko više od mene. Semirhag je jednom naterala nekog čoveka da vrišti pet godina, u svakom trenutku koji je proveo budan. Povrh svega mu je sačuvala razum, ali na kraju čak ni ona nije mogla da mu natera srce da i dalje kuca. Sumnjam da ijedno od ove dece poseduje i desetinu Semirhagine veštine, ali možeš se iz prve ruke uveriti koliko znaju.“
Kako ta žena sme to da govori? Njen uobičajeni strah i grčenje zbačeni su kao zmijin svlak. Mogle su biti dve ravnopravne žene koje razgovaraju o nečemu ne naročito važnom. Ne, još gore. Mogedijenino držanje govorilo je da za nju to nije naročito važno, ali je za Ninaevu od sudbinskog značaja. Ninaeva požele da ima narukvicu na ruci. To bi joj pružilo utehu. Mogedijenina osečanja nikako nisu mogla biti tako hladna i mirna kao njeno lice, i glas.
Ninaevi zastade dah. Narukvica. To je posredi. Narukvica nije u sobi. Ledena lopta pojavi joj se u dnu stomaka; za tili čas znoj kao da joj je još obilnije kuljao niz lice. Razumljivo, nije smelo biti razlike s narukvicom u sobi ili bez nje. Elejna ju je imala na sebi –
Mogedijenin osmeh se raširi, kao da joj je pročitala misli. „U ovome možeš biti sigurna da mi je na srcu tvoja dobrobit. Ovo će me", ruka joj načas pažljivo zalebde nad ogrlicom, ne dodirujući je„, zadržati u Kaemlinu baš kao i ovde. Bolje ropstvo tamo nego smrt ovde. Ali ne premišljaj se mnogo. Ako ove takozvane Aes Sedai odluče da se vrate u Kulu, zar mogu odneti lepši poklon Amirlin Tron od tebe, žene tako bliske Randu al’Toru? I Elejne. Ukoliko on prema njoj oseća i upola onoga što ona oseća prema njemu, držeći nju one će ga vezati za sebe vrpcom koju nikad neće moći da prekine.“
Ninaeva ustade, naredivši kolenima da se isprave. „Sad možeš namestiti postelje i očistiti sobu. Očekujem da bude besprekorna kad se vratim.“
„Koliko vremena imaš?" reče Mogedijen pre nego što je ona došla do vrata. Žena je isto tako mogla da je pita je li provrila voda za čaj. „Još nekoliko dana uvrh glave, pre nego što pošalju odgovor u Tar Valon? Nekoliko sati? Kako će da porede značaj Randa al’Tora, pa čak i navodnih Elaidinih zločina, sa time da svoju dragocenu Belu kulu ponovo učine celom?“
„Obrati naročito pažnju na noćne posude", reče Ninaeva ne okrenuvši se. „Hoću da ovaj put budu čiste.“ Izašla je pre nego što je Mogedijen mogla da kaže bilo šta, čvrsto zalupivši vrata za sobom.
Naslonila se na grube drvene daske, duboko dišući u skučenom hodniku bez prozora. Zavukavši ruku u torbicu za pojasom, izvukla je vrećicu i izbacila iz nje dva lista mente da bi ih stavila u usta. Bilo je potrebno neko vreme da joj menta umiri plamen u stomaku, ali žvakala je i gutala kao da žurbom može to dejstvo da ubrza. Poslednjih nekoliko trenutaka trpela je udarac za udarcem kako je Mogedijen razbijala jednu po jednu činjenicu koju je ona