Još jedna Prihvaćena uđe u mračni hodnik iz predvorja kućice i Ninaeva se uspravi, ćušnuvši mentu nazad i izravnavši haljinu. Sve sobe osim one prednje bile su pretvorene u odaje za spavanje i Prihvaćene i sluškinje su ih ispunile, po tri ili četiri u sobi ne mnogo većoj od one iz koje je upravo izašla, a ponekad i po dve u istom krevetu. Ta druga Prihvaćena bila je sitna žena, gotovo prozračna, sivih očiju i brzog osmeha. Ilijanka Emara nije volela Sijuan niti Leanu, što je Ninaeva lako mogla da razume, i smatrala je da se one moraju oterati – na pristojan način, kako je to rekla – kao što su umirene žene oduvek terane, ali osim toga bila je prijatna i nije joj smetao čak ni Elejnin i Ninaevin „višak prostora" niti „Marigan" koja obavlja njihove poslove. Većini je smetalo.

„Čujem da ideš da prepisuješ za Džaniju i Delanu", reče ona visokim glasom, proguravši se kraj nje prema svojoj sobi. „Poslušaj me i piši što brže možeš. Džaniji je više stalo do toga da sve njene reči budu zapisane nego hoće li tamo biti nekoliko mrlja.“

Ninaeva se s mržnjom zapilji u Emarina leđa. Piši brzo za Delanu. Piši sporo za Džaniju. Baš lepi saveti. U svakom slučaju, sada više nije mogla naterati sebe da se brine o tome hoće li umrljati prepis. Pa čak ni o Mogedijen, sve dok joj se ne ukaže prilika da o tome razgovara s Elejnom.

Zavrtevši glavom, zamrmljavši upola glasa, ona izađe. Možda je uzimala sve zdravo za gotovo, dopuštala da joj se ponešto omakne, ali došlo je vreme da samu sebe dobro prodrma i prekine s tim. Znala je koga mora naći.

U proteklih nekoliko dana na Salidar se spustio mir, mada su ulice bile jednako krcate. Ponajpre su utihnule kovačnice oko sela. Svima je rečeno da drže jezik za zubima dok je Tarna tu, u vezi sa poslanstvom koje je na putu za Kaemlin, o Loganu, koji je bio bezbedno smešten u jednom od vojnih logora, čak i o samim vojnicima i razlogu njihovog okupljanja. Većinu je to zastrašilo toliko da nisu smeli ni da šapnu. Tihi žamor razgovora imao je zabrinut prizvuk.

Svi su bili pod tim utiskom. Sluge koje su obično žurile sada su se kretale s oklevanjem i plašljivo osvrtale. Čak su i Aes Sedai izgledale zabrinuto ispod svoje smirenosti i odmeravale su se međusobno na proračunati način. Na ulicama je sada bilo malo vojnika, kao da ih Tarna nije dovoljno videla prvog dana i došla do sopstvenih zaključaka. Pogrešan odgovor Dvorane staviće im omče oko vrata; čak su i vladari i plemiči koji su želeli da stoje po strani od nevolja Kule bili spremni da povešaju sve vojnike koji bi im pali šaka, samo da bi sprečili širenje same pomisli o pobuni. Ti malobrojni su, onako nesigurni, gledali da im lica budu bezizražajna, ili zabrinuto namrštena. Osim Gareta Brina, koji je strpljivo čekao ispred Male kule. On je tamo bio svakodnevno, pre nego što predstavnice dođu pa do njihovog odlaska. Ona je mislila kako on želi da se postara da ga upamte, baš kao i ono što čini za njih. Onomad kada je videla kako predstavnice izlaze, činilo se da nisu zadovoljne što ga vide.

Činilo se da dolazak Crvene sestre samo Zaštitnike nije promenio. Zaštitnike i decu. Ninaeva se trgla kada su tri devojčice izbile pred nju kao prepelice, sa trakama u kosi, oznojene i nasmejane u trku. Deca nisu znala na šta to Salidar čeka, a verovatno ne bi razumela sve i da znaju. Svaki Zaštitnik bi sledio svoju Aes Sedai, šta god da ova odluči i kud god da ode, bez ikakvog razmišljanja.

Prigušeni razgovor najvećim delom se odnosio na vreme. Na to i na priče s drugih strana o čudnim događajima, dvoglavoj teladi koja govore i muškarcima ugušenim u rojevima muva, o tome kako su iz nekog sela usred noći iščezla sva deca i kako su usred bela dana ljudi padali mrtvi pod udarcem nečeg nevidljivog. Svi koji su umeli da razmišljaju očigledno su znali da su suša i neuobičajena vrućina delo ruke Mračnoga koja dodiruje svet, ali čak je i većina Aes Sedai sumnjala u Elejnine i Ninaevine tvrdnje da su drugi događaji bili jednako stvarni, da se mehurovi zla dižu iz zatvora Mračnoga kako pečati popuštaju, uspinju se i lebde duž Šare sve dok se ne rasprsnu. Većina ljudi nije mogla jasno da razmišlja. Neki su za to krivili Randa. Neki su govorili da Tvorac nije zadovoljan zbog toga što se svet nije okupio iza Ponovorođenog Zmaja, ili nije zadovoljan što ga Aes Sedai nisu zarobile i smirile, ili nije zadovoljan zbog toga što se Aes Sedai suprotstavljaju ustoličenoj Amirlin. Ninaeva je čula kako ljudi govore da će se u svetu sve srediti čim Kula ponovo bude cela. Progurala se kroz gomilu.

„...kunem se da je istina!", promrmljala je neka kuvarica, sa brašnom sve do lakata. „S druge strane Eldara nagomilana je vojska Belih plaštova i samo čeka Elaidinu reč da napadne.“ Pored vremena i dvoglave teladi, priče o Belim plaštovima brojem su nadmašivale sve ostale, ali Beli plaštovi da čekaju Elaidino naređenje? Ženin mozak se istopio od vrućine!

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги