Merana je oklevala. Nije nameravala da baš sve deli sa njih dve, čija je odanost Dvorani u Salidaru bila vrlo slabašna. Strepela je šta će se dogoditi ako Verin ovde pokuša da preuzme stvari u svoje ruke, to jest, ako uspe u tom pokušaju. Ona sama znala je kako da postupa u ovome; izbrana je jer je ceo život provela zalečujući osetljive prepirke, praveći sporazume tamo gde je međusobna netrpeljivost bila opipljiva. To, što su se saglasja docnije raskidala a sporazumi se kršili – bila je ljudska priroda, ali za četrdeset i šest godina Peti sporazum iz Falmea bio je jedini njen pravi poraz. Znala je ona sve to, ali sve te godine duboko su utisnule određene nagone. „Pristupamo određenim plemićima, koji su, dobrom srećom, trenutno svi u Kaemlinu...“
„Moja briga je Elejna", odlučno reče Dijelin. Još odlučnije jer je sedela u dnevnoj sobi sa Aes Sedai; Aes Sedai su znale još kako da pritisnu ako pokažete slabost kada ste nasamo. Pogotovo kada niko drugi ne zna da ste nasamo sa njom.
Kajren Sedai se osmehnu, ali ni osmeh ni hladne plave oči ništa nisu odavale. „Vrlo je moguće da će kći naslednica možda biti pronađena da sedne na Lavlji presto. Ono što može delovati nepremostivo ostalima, retko je takvo za Aes Sedai.“
„Ponovorođeni Zmaj kaže...“
„Muškarci govore koješta, gospo Dijelin, ali ti znaš da ja ne lažem.“
Luan potapša vrat tairenskog sivca, gledajući na obe strane za slučaj da neki od momaka uđe u štalu, i jedva izbegnu ugriz gadnih zuba. Rafelin Zaštitnik upozorio bi ih, ali Luan nije bio siguran da li u poslednje vreme ikome veruje. Pogotovo ne kada su u pitanju posete ove vrste. „Nisam siguran da razumem", reče kratko.
„Jedinstvo je bolje od podele", odvrati mu Rafela, „mir je bolji od rata, strpljenje je bolje od smrti.“ Luan tržnu glavom zbog čudnog završetka ofucanih fraza, a Aes Sedai okrugla lica mu se osmehnu. „Zar nije bolje po Andor da ga Rand al’Tor ostavi u miru i jedinstvu, gospodaru Luane?“
Stežući ogrtač kojim se obavila, Elorijen je piljila u Aes Sedai koja je uspela da je pronađe u kadi, nenajavljena, a verovatno i neprimećena. Žena bakarnog tena uzvrati joj pogled sa stoličice kraj mermerne kade pune vode baš kao da je sve ovo bilo prirodno i uobičajeno. „Ko će, onda“, konačno upita Elorijen, „imati Lavlji presto, Demira Sedai?“
„Točak tka kako Točak želi“, bio je odgovor, a Elorijen je znala da drugačiji neće ni dobiti.
44
Boja poverenja
Kada je Vanin otišao da saopšti Družini kako treba mirno da sedi, Met otkri da nije preostala nijedna gostionica u Salidaru koju nisu preuzele Aes Sedai, a svih pet štala bile su dupke pune. Pa ipak, kad ćušnu malo srebra štalskom momku uske vilice, ovaj pomeri džakove zobi i bale sena iz popločanog dvorišta koje je bilo sasvim dobro za šest konja. On isto tako pokaza Metu i preostaloj četvorici iz Družine mesto za spavanje na tavanu, gde je bilo malo hladnije nego na drugim mestima.
„Ništa ne tražite", reče Met svojim ljudima dok im je delio ostatak svoga novca. „Plaćajte za sve, a ne prihvatajte nikakve poklone. Družina neće da duguje nikome ovde.“
Njegovo lažno samopouzdanje prenelo se na njih, tako da nisu ni oklevali kada im je naložio da zakače barjake o vrata tavana, tako da su visili dole ispred štale, grimizno-beli, crno-beli disk i Zmaj, svima jasno vidljivi. S druge strane, štalski momak iskolači oči i gotovo da je poigravao dok je zahtevao da mu se objasni šta to Met radi.
Ovaj se samo iskezi i dobaci momku uske vilice zlatnu marku. „Samo svima dajem obaveštenje, da budu sigurni ko im je svratio.“ Želeo je da Egvena shvati kako neće moći da ga gurka uokolo, a ponekad, da bi ljudi to uvideli, morate se ponašati kao potpuna budala.
Nevolja je bila što barjaci nisu delovali. O, svi koji su prolazili razjapili bi usta i pokazivali prstom, nekoliko Aes Sedai dođe da ih osmotri, hladnih očiju i bez ikakvog izraza na licu, i on je očekivao uvređen zahtev da skine stegove, ali to se nije desilo. Kada se vratio u Malu kulu, Aes Sedai kojoj je nekako upevalo da deluje zbrčkanog lica i pored glatkih bezvremenih obraza popravi šal sa smeđim resama i saopšti mu bez imalo kolebanja da je Amirlin Tron zauzeta; možda će moći da ga primi za dan ili dva. Možda. Elejna kao da je nestala, a isto tako i Avijenda, ali niko još uvek nije vrištao o ubistvu; pretpostavljao je da bi Aijelka mogla biti negde gde joj preko glave navlače belu haljinu. Njemu je bilo svejedno, ako to čuva mir; on nije želeo da bude onaj koji će saopštiti Randu da je jedna ubila drugu. Primetio je Ninaevu, ali ona zavi iza ćoška i nestade pre no što ju je sustigao.