Najpre je obišao konjaničke barjake. Oni logoruju odvojeno od ostatka - konjica sebe uvek smatra boljom od pešadije. Ljudi danas, kao što je u poslednje vreme prečesto slučaj, brinu zbog hrane za svoje konje. Dobrom konjaniku njegov konj je na prvom mestu. Put koji su prešli od Hinderstapa bio je težak za životinje, naročito stoga što je ispaša bila slaba. Malo šta raste tog proleća, a ono što je ostalo nakon zime veoma je oskudno. Konji čak odbijaju da pasu neku travu, skoro kao da se pokvarila, poput uskladištenih namirnica. Nemaju mnogo zobi; nadali su se da će prehranjivati konje ispašom, pošto se kreću prebrzo za kola sa žitom.

Pa, jednostavno će morati da to nekako prevaziđe. Met je uverio konjanike da radi na tome da ih reši te muke, a oni su prihvatili njegovu reč. Lord Met ih još nije izneverio. Naravno, oni koje jeste izneverio sada trunu u grobovima. Odbio je molbu da se razvije barjak. Možda napadne Traster.

Trenutno nema pravu pešadiju; svi pešadinci su sa Esteanom i Daeridom. Talmanesu je bilo jasno da im je potrebno da budu što pokretljiviji, pa je sa sobom doveo tri barjaka konjice i bezmalo četiri hiljade samostrelaca na konjima. Met je potom obišao samostrelce, zastajući da pogleda dva odreda kako u bojnom poretku vežbaju iza logora.

Zastao je pored jednog visokog bora, čije su se najniže grane nalazile dobrih dve stope iznad njegove glave, i naslonio se na deblo. Samostrelci nisu vežbali ciljanje koliko međusobnu usklađenost. U većini bitaka nije ni potrebno da se cilja, zbog čega samostreli i rade tako dobro. Za njihovo koriščenje potreban je svega deseti deo obuke potrebne da bi neko naučio da koristi dugi luk. Istina, dugi luk je brži i ima veći domet, ali ako nemaš čitav život za vežbanje, onda je samostrel pristojna zamena.

Sem toga, postupak natezanja samostrela nakon puštanja strela olakšava obučavanje bojnih redova da odapinju u istom trenutku. Kapetani odreda stajali su na suprotnoj strani i na svake dve sekunde udarali bičevima u debla kako bi davali ritam. Svaki udarac po drvetu bio je naređenje. Prinosi samostrele ramenima na prvi udarac. Odapinji na drugi. Spuštaj na treći. Zateži na četvrti. Opet uz rame na peti. Ljudstvo postaje baš dobro u tome - odapinju usklađene talase strela, koji postižu veću smrtnost neprijatelja. Nakon svakog četvrtog udarca, oluja strela se zarivala u drveće.

Biće nam potrebno još strela, pomislio je Met, primetivši koliko se strela polomilo za vreme vežbanja. Više strela se troši na obuci nego u bici, ali svaka strela koja se sada utroši vredi kao dve ili tri odapete u borbi. Njegovi ljudi su zaista postali dobro uvežbani. Daje imao još nekoliko barjaka takvih jedinica kada se borio kod Krvavih vodopada, možda bi Našif daleko ranije dobio svoj nauk.

Naravno, bili bi korisniji kada bi mogli brže da odapinju strele. Natezanje je ono što ide sporo. Ne okretanje čekrka, već nužnost da svaki put spuštaju samostrel. Četiri sekunde traje samo pomeranje oružja. Oni novi čekrci i kutije koje je Talmanes naučio da pravi od onog majstora u Murandiji znatno su sve ubrzali. Ali taj majstor je krenuo u Kaemlin da prodaje te svoje čekrke, pa ko zna kome ih je usput sve prodao? Neće proći mnogo pre nego što ih svi budu imali. Prednost se poništava ako je pored tebe imaju i tvoji neprijatelji.

Zahvaljujući tim kutijama, Met je imao mnogo uspeha protiv Seanšana u Altari. Mrsko mu je da se odrekne te prednosti. Može li da nađe nekakav način da natera te samostrele da budu još brži?

Tako zamišljen, obišao je još ponešto u logoru - Altarci koje je prihvatio u Družinu uklapaju se kako treba sa ostalim vojnicima, a sem hrane za konje i možda strela za samostrele, potrepštine su izgleda u dobrom stanju. Zadovoljan time što vidi, otišao je da potraži Aludru.

Ona je svoj logor digla u zadnjem delu tabora, pored jedne raseline u stenovitoj padini. Mada je tu bilo daleko skučenije nego u šumarku koji su zauzeli Aes Sedai i njihovi poslušnici, primetno je zaklonjenije. Met je morao da obiđe čak tri čaršava zategnuta između stabala - pažljivo postavljena da zaklone pogled na Aludrinu radionicu - pre nego što je stigao do nje. A morao je da stane kada je Bejl Domon digao ruku da ga zadrži dok mu Aludra ne dozvoli da uđe.

Vitka tamnokosa iluminatorka sedela je na jednom panju u središtu svog malog logora, a razni praškovi, zamotana hartija, pisaće table za njene beleške i alatke behu uredno razmešteni oko nje na tkanini prostrtoj po zemlji. Više nema pletenice i duga kosa joj sada pada oko ramena. Zbog toga Metu deluje pomalo neobično - ali je i dalje lepa.

Plamen te spalio, Mete - sada si oženjen, pomislio je. Premda, Aludra jeste lepa.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги