Sa ostalima je daleko lakše izašla na kraj i daleko su je manje dovodili do besnila. Perival i Branlet su bili stidljivi jer im je to bio prvi boravak u Kaemlinu, a kamoli u Kraljevskoj palati i sve vreme su ćutali ako im neko ne izmami koju reč. Konejl je izgleda mislio kako je tvrdnja da je Avijenda Aijelka zacelo šala, pa umalo da je popio njen nož u rebra kada se raskalašno nasmejao, ali srećom je mislio da je i to šala. Avijenda je postala sva ledena, zbog čega bi izgledala kao prava Mudra da je u svojoj uobičajenoj odeći; u somotskoj haljini tako je samo još više delovala kao dvorska dama, ma koliko pipkala svoj nož. A Branlet je stalno gledao Birgitu ispod oka. Elejni je bilo potrebno neko vreme da shvati kako je on zapravo gleda dok hoda u tim svojim čizmama s visokim potpeticama - one pantalone široke u nogavicama zapravo su veoma uske u kukovima - ali samo je uzdahnula. Srećom, Birgita to nije primetila, a veza bi Elejni stavila do znanja da ova pokušava to da sakrije. Birgita voli da je muškarci gledaju. Odrasli muškarci. Elejni nikakvu korist ne bi donelo da njena Zaštitnica izdeveta mladog Branleta po zadnjici.

Uglavnom su hteli da znaju da li je Riejna Korli Aes Sedai. Nijedno od njih četvoro nikada ranije nije videlo sestru pa su stoga mislili da zacelo jeste, budući da može da usmerava i da njih i njihove oružnike jednim korakom prenese preko stotinu milja. Bila je to dobra prilika da Elejna vežba izbegavanje bez laganja, u čemu joj je od pomoći bio prsten Velike zmije na njenom prstu. Laž već na početku ukaljaće njen odnos s njih četvoro, ali ne može se nadati da će glasine o pomoći Aes Sedai stići do Arimile ako ona za to vreme tek tako širi istinu. Naravno, sve četvoro su jedva čekali da joj stave do znanja koliko su oružnika poveli sa sobom - ukupno nešto malo preko tri hiljade, od čega je skoro polovina otpadala na samostrelce i halebardiste, koji će naročito biti korisni na bedemima. To je pozamašna sila da bi je četiri Kuće tek tako imale pri ruci kada ih je Dijelin posetila, ali nema te Kuće koja u ovakvim vremenima želi da njeno Visoko sedište ne bude dobro čuvano. Otimanje nije nečuveno kada je reč o prestolu. Konejl je uz smeh to pomenuo; njemu je izgleda sve smešno. Branlet je klimnuo i prošao prstima kroz kosu. Elejna se zapitala koliko njegovih brojnih tetaka, ujaka i rođaka zna da je otišao i šta će učiniti kada to saznaju.

„Da je Dijelin bila volina da sačeka nekoliko dana“, reče Katalin, „mogla sam da povedem više od ovih hiljadu dvesta ljudi.“ Bilo je to treći put u tri rečenice da istakne kako je ona povela daleko najviše vojnika. „Poslala sam glasnike svim Kućama koje su odane Hevinovima.“

„I ja svim Kućama odanim Nordenovima“, dodade Konejl. Naravno, uz kez. „Kuća Norden možda ne može da pozove mačeva koliko Hevin ili Trakand, ili Mantear“, pokloni se Perivalu, „ali svako ko jaše kada orlovi zovu, jahaće za Kaemlin.“

„Zimi neće daleko dojahati“, tiho reće Perival. Što je bilo zapanjujuće, pošto mu se niko nije obratio. „Mislim da ćemo, šta god nameravali da uradimo, to morati da postignemo s ljudstvom koje nam je sada na raspolaganju.“ Konejl se zasmeja, pa ga pljesnu po ramenu i kaza mu da bude hrabriji, jer svi srčani ljudi sada idu ka Kaemlinu kako bi podržali gospu Elejnu; ali Elejna se pažljivije zagleda u Perivala. Njegove plave oči na trenutak pogledaše pravo u njene, i to netremice, pre nego što stidljivo spusti pogled. Jeste da je dečak, ali zna u šta se upustio bolje nego Konejl ili Katalin, koja je smesta krenula da im ponovo saopštava koliko je oružnika dovela i na koliko Hevinovi mogu da računaju, kao da svako u toj prostoriji sem Avijende ne zna tačno koliko ljudi može da pojaše u odgovor na zov svake Kuće, razvrstano na uvežbane vojnike, seljake koji su u nekom ratu nosili halebardu ili dugo pešadijsko koplje i seoske žitelje koji u slučaju potrebe mogu da se pozovu da prihvate oružje. U svakom slučaju, ako ne baš potpuno tačno, onda dovoljno blizu. Lord Vilin se potrudio da dobro poduči mladog Perivala. Sada ona ne sme dozvoliti da to bude uzalud.

Naposletku je došlo i vreme da se izljube, pri čemu je Branlet pocrveneo kao bulka, Perival sramežljivo zatreptao kada se Elejna sagnula da ga poljubi, a Konejl se zakleo da taj obraz nikada više neće oprati. Katalin je sa iznenađujućim oklevanjem ovlaš poljubila Elejnu u obraz, kao da joj je tek tada sinulo da je prihvatila da je Elejna iznad nje. Ali već tren kasnije, klimnula je samoj sebi i ledeni ponos pade na nju kao ogrtač. Kada je njih četvoro na kraju predato u ruke služavkama i poslužiteljima što će ih odvesti u odaje koje je glavna sobarica, nadala se Elejna, imala vremena da ih pripremi, Dijelin je dopunila svoj pehar s vinom i smestila se u jednu od visokih izrezbarenih stolica umorno uzdahnuvši.

Перейти на страницу:

Поиск

Книга жанров

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги