Na njeno zaprepašćenje, umesto da joj jednostavno kaže da ga posluša, on je sedeo i proučavao ju je. „Objasniću ti određene stvari“, rekao je, a to je bilo najneverovatnije od svega. Tragači nikada ne objašnjavaju, ili je bar tako čula. „Nisi ni od kakve koristi ni meni ni carstvu ako ne preživiš, a nećeš preživeti ako ne budeš znala sa čime ćeš se suočiti. Ako ikome odaš ijednu reč onoga što ću ti reći, sanjaćeš kulu Gavranova kao mesto za izbavljenje sa onog gde ćeš se naći. Slušaj i uči. Egeanin je bila poslata u Tančiko pre nego što smo osvojili grad, između ostalog kao deo napora da se pronađu sul’dam koje su bile zaostale u Falmeu. Začudo, nije našla nijednu, iako su drugi, kao što su bili oni koji su tebi pomogli da se vratiš, u tome uspeli. Umesto toga, Egeanin je ubila sul’dam koju je našla. Lično sam je bio zadužio za nju i ona to čak nije ni poricala. Nije čak bila ni uvređena, niti ozlojeđena. Što je još gore, u tajnosti se uortačila sa Aes Sedai.“ To je izgovorio ravnim glasom, bez uobičajenog gađenja, više kao optužbu. „Kada je krenula u Tančiko, putovala je brodom čiji je zapovednik bio čovek po imenu Bejl Domon. On je izazvao neke nemire kada mu je brod bio ukrcan, pa je bio pretvoren u vlasništvo. Ona ga je otkupila i smesta ga je pretvorila u so’đin, što jasno pokazuje da joj je on, zbog nečega, značajan. Zanimljivo je da je istog čoveka bila dovela visokom lordu Turaku u Falmeu. Taj je Domanac toliko bio pobudio pažnju visokog lorda da ga je često zvao da bi porazgovarao s njim.“ On iskrivi lice. „Imaš li vina? Ili rakije?“
Betamin se trže. „ Jona ima pljosku mesne rakije, mislim. To je gadno piće ...“
On joj naloži da mu ipak napuni šolju, i ona ga brzo posluša. Želela je da on nastavi da priča, bilo šta samo da odloži neizbežno. Znala je zasigurno da Egeanin nije ubila sul’dam, međutim, njen bi je dokaz osudio da podeli Reninu i Setinu nemilu sudbinu. Ako bi imala sreće. Ako bi ovaj Tragač video svoju dužnost prema carstvu isto kao Surot. On je virio u kalajisanu šolju, mućkajući tamnu jabukovaču, dok je ona ponovo sedala na svoju stolicu.
„Visoki lord Turak bio je veliki čovek“, promrmljao je. „Možda jedan od najvećih koje je carstvo ikada imalo. Šteta da su njegovi so’đin odlučili da ga slede u smrt. To je bilo časno od njih, ali zbog toga je postalo nemoguće sa sigurnošću utvrditi je li Domanac bio u družini koja je ubila visokog lorđa.“ Betamin se trže. Naravno, ponekad su se neki pripadnici Krvi međusobno razračunavali, ali reč
On iznenada podiže pogled, a ona nekako uspe da s osmehom susretne te ledene oči. Njegovo lice moglo je pripadati bilo kome, ali te oči ... Bilo joj je drago što sedi. Kolena su joj se toliko tresla da je bilo pravo čudo što se to nije videlo i kroz suknje. „To nije baš tako lako, bojim se.“ Gotovo da joj je uspelo da održi smiren glas. „Ti ... Sigurno znaš dovoljno da optužiš Surot za u-u-ubistvo visokog lorda Turaka.“ Ako bi smakao Surot, ne bi postojao nikakav razlog da upetljava nju, ili Egeanin.